Uspon planeta majmuna je bio veliki uspjeh, a 20th Century Fox želio je nastavak u kinima za svibanj 2014. Ustati direktor Rupert Wyatt nije osjećao da će mu to dati dovoljno vremena da pravilno napravi film i odustao je kasno u procesu razvoja, samo nekoliko mjeseci prije nego što je trebalo započeti snimanje. Cloverfield / Pusti me unutra direktor Matt Reeves je brzo angažiran da zamijeni Wyatta. No prije nego što je Reeves potpisao, Fox je želio snimiti puno drugačiji film.
'Kad sam tek stigao, [Fox] mi je iznio priču koju će raditi i mislio sam da neću snimati film', rekao mi je Reeves u ekskluzivnom intervjuu. 'Nisam htio raditi film, jer to je bila priča s kojom se nisam baš povezao.'
Zora planeta majmuna izvorno je razvijen za sasvim drugačiji film, a proizvodnja bi trebala započeti za samo nekoliko tjedana. Doznajte priču o tome kako je Matt Reeves u potpunosti preradio Zora planeta majmuna priča iz temelja, tvoreći jednu od najvećih uvodnih sekvenci koje ćete vidjeti ove godine.
Pa, prije nego što se Reeves ukrcao, što je bilo Uspon planeta majmuna nastavak će biti? Matt Reeves rekao mi je malo o originalnom liječenju u prošlotjednom intervjuu s njim:
Održao se u San Franciscu, postapokaliptičnom San Franciscu. I u osnovi su prva ili druga scena imali majmune koji su se pridružili ljudima i sve se to odvijalo u gradu i oni su gurali dalekovode i bilo je svih tih stvari koje jednostavno nisam baš shvatio. Ali stvar koju stvarno nisam dobio jer sam želio vidjeti što je do toga dovelo je da su oni već sada bili mnogo artikuliraniji nego što su sada u finalnom filmu. U osnovi su bili potpuno razgovijetni. Mogli su govoriti. I bio sam poput pričekajte minutu, ono što sam u Riseu smatrao tako cool jest da majmuni nastaju. I to je ono što sam pronašao zakivanje. Poput promatranja Andyja, i iza njegovih očiju u njegovom nastupu, vidite ovakav vrtoglavi osjećaj osjećaja i želje da se izrazi. A kad napokon progovori, kad napokon kaže ne, nekako oduzima dah. Ali sve je to zato što je ovo uskuhavanje stvorilo način da se nešto kaže. A kad to učini, to je moćno.
apa chip lan joanna entuk bathi regane
Reeves, koji je razvijao novi Zona sumraka film, smjestio je 20th Century Fox u novi smjer priče.
Pa, bio sam kao da pričekate malo, nemojmo to preskočiti. Kao što volim jezik znakova između Mauricea i Cezara i prije nego što je Maurice imao ALZ 113. Bio sam poput 'mora postojati neki način da se sve te stvari iskoriste i omoguće nam da ne propustimo potpuno ulazak u artikulirani izraz.' I želim vidjeti početak jezika. Želim vidjeti početak čitanja, podučavanje djece abecedi, početak kanonskih stvari, kao i sve te vrste stvari. Prije svega, osjetio sam da ono što su mi postavili, obrisni oblik, nije Cezarov film. I rekao sam, meni je pobjeda vašeg posljednjeg filma bila to što je to bio Andyev i Cezarov film. A da najljudskiji lik u toj priči uopće nije bio čovjek, nego majmun. I mislio sam da je to zapanjujuće, pogotovo što su mogli ostvariti vizualne efekte na takav način da ste imali tu razinu emocionalne identifikacije. I osjećao sam da je to najdublja emocionalna identifikacija koju sam ikad doživio s C.G. lik. Kao da znam sve stvari koje je Andy radio, ali jesam, postao sam vrlo emotivan u nekim scenama. I pomislila sam, wow, to je nevjerojatno. Kako to rade? I tako sam rekao, to moraš učiniti Cezarova priča. Na njemu bi trebalo započeti i završiti. To mora biti njegov film.
Što je smiješno jer je izvorni naslov Uspon planeta majmuna bio Cezar: Uspon majmuna. Čak posjedujem šešir za proizvodnju posade s tim naslovom. Mislim da je kreativno to već neko vrijeme forsiralo da to bude Cezarova priča, ali ljudi s poslovnim nastrojenjem uvijek se zalažu za to da se ljudska priča i središte prodaju publici. Tako je Reeves Cezara postavio kao glavnog junaka i novi početak koji se dogodio unutar majmunske zajednice.
Počevši od postapokaliptičnog svijeta, koji bi za mene očito trebao biti obilježje priče, ali kao središte priče osjećao sam se kao da je poznat. Osjećam se kao da smo to vidjeli već toliko puta. Ali ono što nisam osjećao kao da sam vidio bio je film stvaranja majmunskog svijeta. Htio sam da to bude kao na početku 2001. godine sa zoru čovjeka, osim zore inteligentnih majmuna. I rekao sam, pa što ako smo započeli s majmunima i rekli - poput načina u prošlom filmu imali ste produženu sekvencu s gotovo nikakvim dijalogom u staništu, što ako to učinimo u rastućoj civilizaciji majmuna? A mi samo vidimo svakodnevni život. I mi vidimo Cezara i krećemo se od toga da ih gledamo u ovoj jezivoj vrsti poput 'o moj Bože, majmuni su naslijedili Zemlju' na neki elementarni, zastrašujući način da se uključe u svoj unutarnji emocionalni život. I da ste se do trenutka kada ste se s njima emocionalno toliko povezali i počeli ići kao oh, Cezar imao novorođenče, Cezarov otac i Cezar imao obitelj i ti su majmuni u osnovi njegova obitelj. Oni su bratstvo. Da biste tada predstavili ljude. Saznali biste da su živi i tada bi to bilo pitanje suživota koji bi živio pod svime. Imali biste ljudsku obitelj i majmunsku obitelj. To sam im prenio. I na moje veliko iznenađenje, rekli su, to zvuči sjajno. Jeste li u? I to je bilo doslovno na sastanku. ‘Jer sam sigurno mislio da ću to izbaciti i oni bi išli, znate, jedina stvar koja mi je rečena je da su stvarno željeli zadržati ovaj raspored. A za to sigurno nije postojao scenarij. I tako sam ga stavio, a oni su rekli, da, i onda sam rekao, pa u čemu je kvaka? I rekli su, kvaka je u tome što još uvijek želimo pokušati odrediti taj datum izlaska. Dakle, morat ćete uskočiti odmah.
Reeves je angažiran u listopadu 2012., a snimanje je trebalo započeti tek nekoliko tjedana kasnije, u siječnju 2013. Scenarist Mark Bomback ( Wolverine, Live Free ili Umri teško ) je brzo potaknut da napiše potpuno novi scenarij (zapravo su izbacili izvorni tretman) jer su istovremeno pripremali snimanje. Srećom, Fox je donio odluku da pomakne proizvodnju unatrag dva mjeseca kako bi udovoljio ovoj 9. inicijativnoj razvojnoj inicijativi, a izdanje je sada zakazano za srpanj 2014.
apa tegese nekad ing sesambetan
Mark Bomback, koji je angažiran da napiše prethodni nacrt koji su mi pokazali, a ja sam umjesto toga sjeo i smislio priču. I to smo učinili.
Obično čujete priče o žurnim rasporedima proizvodnje i kako to dovodi do katastrofe. Osjećam da se svi koje znam osjećaju ovako prema Marvelovoj Čovjek mrav , koji su, kao što znate, filmaša Edgara Wrighta i ključnu ekipu napustili produkciju samo nekoliko mjeseci prije nego što je planirano početak snimanja. Kako je iz toga moglo proizaći išta dobro?
Nikad nisam snimao film o šatorima. I ponudio mi je brojne filmove o šatorima. Ali jednu stvar koju sam mogao prepoznati izvana i iz iskustva i iz gledanja filma, ovi su filmovi tako ogromni, oduzimaju ti život na tako veličanstven način, a vidio sam ih i toliko gdje su filmskog gledišta nekako se uvuče u ono što gotovo izgleda kao neka vrsta generičkog komitizma. Sad mogu razumjeti kako sam to prošao kako se to događa. Jer to je tako ogromno da postoji takva sila koja voli samo, znate, pustite ovaj dio da se pobrine za sebe, a vi se usredotočite na ovo i učinite ono. I tako sam se divio onim dečkima koji su mogli snimati filmove koji su se osjećali kao da imaju stvarna gledišta na ovakvoj ljestvici. I osjećao sam da je jedini način na koji bih to ikad mogao učiniti ako imam neku emocionalnu vezu s pričom. A kad su mi se obratili u vezi s ovom pričom, ovim, mnogim velikim filmovima o šatorima, oni su superherojski orijentirani i stvarno se svodi na to povežete li se s tim likom ili tom serijom likova ili ne. I nikada mi se nije obratio s onim u kojem sam osjetio tu goruću želju. Ali bio sam ljubitelj majmuna tijekom cijelog života. Mislim, doslovno kao dijete želio sam biti majmun. Imao sam lutke. Imao sam sve te stvari. Pa kad su mi prišli, bila sam jako uzbuđena i posebno sam bila uzbuđena jer sam tako mislila Ustati je učinjeno tako lijepo i da je posebno emocionalnost koja je iz toga proizašla bila neočekivana. Pomislio sam, vau, ovo je razlog za ponovni ulazak u ovaj svijet. Jer ti su filmovi, mislim, prvi klasik i ja ih volim Ispod a čak volim i TV serije. Imao sam, znate, sve one lutke iz TV serije. I mislim da je razlog za to učiniti ono što sam mislio da je ta emocionalnost i to što sam u majmunima onakav unutarnji život. Kao zato što znate kraj. I sada je pitanje kako doći odavde do tamo? I upravo sam pomislio da postoji ogromna priča jer je svijet uspona i svijet koji sam predlagao u Zori toliko daleko od svijeta filma '68. Da odmah postavlja provokativno pitanje, a to je kako odavde do tamo? Što je sve o karakteru, sve o nekakvoj mitskoj priči i kao da je on poput Cezara poput njihovog Mojsija ili nešto slično. Znate, osjećao sam se kao vau, ovo je i činilo mi se nekako poput Ratova zvijezda u tom smislu. Znate, činilo mi se kao da je vau, ovo je ovo nevjerojatno kao da nije postavljeno negdje na neki način poput Gospodara prstenova ili nečega u čemu znate koja su to poglavlja, ali čini se da postoje sva ta poglavlja. Možemo li krenuti u ovu ludu potragu za tim? I kad sam ušao i rekli su, ti bi mogao napraviti tu priču, ja doslovno, jer uvijek tražim razlog da kažem ne sa ovim velikim filmovima, jer mislim da to ne mogu, osim ako nisam učinit ću to ispravno jer se bojim da neću uspjeti. A kad su rekli da, doslovno sam bio bačen jer sam sigurno mislio da će barem reći, pa razmislimo o tome. I vratit ćemo vam se. I mislio sam da će se vratiti s nizom uvjeta s kojima ja ne bih bio u redu. Ali oni su samo rekli da, i tako sam se tada prestrašio, jer je to značilo da stvarno nije bilo dobrog razloga da kažem ne. Pa sam tada rekao da.
Kad sam prvi put vidio rani rez Zora planeta majmuna , Bio sam zapanjen kako nekako veliki studijski ljetni film započinje s 30 minuta majmuna sa titlovima koji koriste znakovni jezik u šumi i samo nekoliko izgovorenih redaka dijaloga. Bio je gotovo poput nijemog filma o prirodi. Kako je veliki studio poput 20th Century Fox ikad pristao na tako nevjerojatnu kocku?
Ne bih rekao da je to bila bitka, ali rekao bih da je to bila važna rasprava. Bilo bi pitanja treba li nam stvarno toliko ovog ili onoga? I bio sam poput oh dečki, trebamo ovo, trebamo ovo. A zapravo su i proizvođači postali pravi zaštitnici te ideje. Svi su bili kao, pričekajte malo, znam, momci s kojima se još ne viđate, jer morate razumjeti kad ste u postu na ovoj stvari, većinu prve godine provodite do zaista posljednjih nekoliko mjeseci gledajući snimke glumaca koji nose mo-cap opremu. Dakle, vi ste, nakon početne vrste sudjelovanja koja je proizašla iz gledanja koliko je sjajna izvedba Andyja Serkisa i Tobyja Kebbella, poput njih, nevjerojatna stvar da film zapravo djeluje prije nego što u njemu postanu majmuni. Ali nevjerojatnost kakva će biti ta sekvenca neće biti očita u potpunosti dok zapravo ne ubacimo sve te snimke. Dakle, bilo je mjesta na putu gdje bi se ponovno postavilo pitanje kao da li smo sigurni u ovo otvaranje? I stalno sam ponavljao, momci, mislim da će ovo biti jedna od stvari koja će biti zaista jedinstvena i posebna. To je jedan od razloga zašto sam želio raditi film. I ludost je u tome što su stalno govorili, u redu, u redu. I stalno sam se štipao kako mi je nekako najluđa stvar u filmu to što su nam dopustili da snimimo ovaj film. Moj osjećaj o tome što bi značilo raditi veliki studijski film bio bi da postoji nekako slično, morate slijediti ove formule i generičke tropove i to i to. A film koji sam im predstavio je film koji su nam dali da snimimo. Morali smo smisliti kako napraviti taj film, ali to je bio film koji smo morali napraviti. I nastavio sam dalje, ovo je ludo.
Sjećam se kad sam ga prvi put pokazao studiju i bili su vrlo emotivni. Bili su uzbuđeni što pokušavamo biti ambiciozni. Kao redatelj, uvijek čekam da padne druga cipela. Trenutačno odlaze, u redu, dakle, šalimo se, mi to oduzimamo. Zaboravi, to ne stigneš učiniti. Kao da sam neprestano čekao taj trenutak. I naravno vodile su se rasprave i borbe oko toga i toga. Ali suština iza koje su stajali, a posebno taj slijed bila je nešto što mi je bilo jako važno. I nekako smo prošli kroz ovaj proces, a sada svijet to vidi i tako je ludo.
Amen.
